Teško je biti Zvezdaš poslednjih godina, pogotovo protekle sezone. Ne pamti se kada je u viđenijim sportovima jedan od dva najpopularnija srpska kluba osvojio sve živo. U košarci "crno-bela" tripla-kruna uz evro-uspeh, u rukometu titula, o vaterpolu je glupo pričati, a na sve to, nakalemio se i fudbal sa istorijski odbranjenom duplom krunom Partizana.
Sa "Marakane" svi beže, odlaze sa gorkim ukusom u ustima, ostavljajući kao repove priču da su nezadovoljni, da im klub duguje, da se ne bi vraćali ni u ludilu... Svi, osim jednog. Slavoljub Đorđević je slušao te ispovesti ljudi u i oko Zvezde, i odlučio za kontra pravac. Povratak baš sada, kada bi mnogi drugi "taktički" pričekali.
- Danima unazad slušam priče kako sada nije pravi trenutak biti među "crveno-belima". E, lepo si rekao, iz inata sam ponovo došao!
Nije da nisi mogao da ostaneš preko.
- U Rusiji sam imao tri kvalitetne godine, jako prvenstvo, mnogo novca u ligi je bilo u opticaju. Tokom svetske krize, pojavili su se problemi pa sam odlučio da mi ne propadnu tri meseca i u Austriji odigrao možda i najbolju polusezonu karijere. Stigla je ponuda bečkog Rapida, sve je bilo izvesno. Čekale su se formalnosti oko raskida saradnje sa Hrvatom Tokićem koji bi oslobodio mesto za mene.
U međuvremenu, kao i obično, raspitivao si se o Zvezdi, viđao sa sportskim ljudima, bivšim saigračima iz tog perioda.
- Analizirali smo dešavanja u našem voljenom klubu i tada se pojavio inat. Prvo, volim iskušenja, a naročito osećaj da treba biti pravi kad je najteže. Lako je tokom uspeha prisvajati zasluge. Treba malo igrati i za klub. Meni je Zvezda pomogla prvo da postanem igrač, a onda i zaradim nešto. I ceo život ću imati obavezu prema Zvezdi.
Ovo je jedan od načina da joj se revanširaš.
- Moje je da pokušam da pomognem. Imam priču sa još nekim bivšim igračima da će i oni slediti moj potez ako se nastavi sa ovim razmišljanjima, odnosno, ako bude napretka. Ubeđen sam da nisam pogrešio u osećaju i dobro postupio, te da će se vrlo brzo u Ljutice Bogdana vratiti još neki moji prijatelji, tačnije, pravi prijatelji kluba. Daj malo da mi igramo za Zvezdu, za publiku. Skoro 70-80 odsto Srbije su Zvezdine pristalice željne uspeha.
Dobro, nije baš toliko, da se nađemo na trećini Srbije... Ono što ih je, koliko god da ih ima, potpuno raspalilo je tvoj odgovor na pitanje o Kleu u Partizanu. Rekao si na svojoj promociji da te on totalno ne zanima već da te interesuje jedino i isključivo Zvezda.
- Dok sam igrao u mlađim kategorijama, imali smo stvarno dobru generaciju, osvajali trofeje. Ali, ono što hoću da kažem je da su oduvek oni gledali nas. Njima je bilo bitno da pobede Zvezdu i tu je kraj. Manje je važno da li će postati šampioni. Što se pitanja o Kleu tiče, on je u našoj zemlji stranac. Čovek igra za novac. Da li igrao za Zvezdu ili Partizan njemu je svejedno, opet igra za pare. Drugo, zašto bih razmišljao o nekome koga ne znam. Otkud znam šta je u njegovoj glavi. Po meni, otići iz Zvezde u Partizan ili obrnuto, apsolutno je glupo! Do meča sa komšijama ima tri, četiri, možda i pet meseci. Zašto bih sada razmišljao o njima i njemu?
Imate vi drugih briga...
- Mi smo krenuli od nule. Pravimo ekipu, po ceo dan treniramo, brinemo o svojim problemima i tome kako da se što bolje spremimo. A o Partizanu ćemo razmišljati kada dođe vreme. I naravno da ćemo tada razmišljati o Kleu kao igraču i kako se pripremiti što bolje za tu utakmicu. A sada da lupam glavu – zašto bih? Naročito o Partizanu. Oni imaju svoje ciljeve i obaveze, mi svoje i to je to.
Vaše obaveze su prilično drugačije. Prvo da stanete na noge, da klub bude stabilan, uprava, trener, igrači, tim. Sve ono što je na "Marakani" misaona imenica protekle dve godine. Sigurno ti je bilo teško da sve to pratiš jer znam da si, kad god bi imao vremena, dolazio da gledaš Zvezdu.
- U svemu, u svakoj firmi, instituciji, klubu, čak i vrhunskom, ima uspona i padova. Pozitivnih i negativnih stvari. Rekao bih da su se u Zvezdi dogodile i neverovatne okolnosti. Toliko igrača je dovođeno u prelaznim rokovima, nemoguće je bilo očekivati da se stvori tim. Politika kluba se zasnivala na strancima koji ne osećaju šta je Crvena zvezda, ne žive za nju nego dolaze da zarade. Takvo je bilo opredelenje bivšeg rukovodstva i forsirali su ga. Prateći sve to, samo sam se nervirao. Daleko od toga da sam osećao mržnju, jer Zvezdu volim, mnogo mi je dala, ali sam željno iščekivao da se taj, nazvaću ga proces, okonča.
Da li je sada gotovo sa tim? Jel' se vraćate na staro?
- Ponovo su baza Zvezdina deca, beogradska ili iz okolnih gradova, koji znaju ono što treba da znaju. Sa takvim razmišljanjem i načinom rada Zvezda je živela, pravila rezultate i osvajala trofeje. Ove godine, vratili su se treneri i sportski radnici koji rade u interesu kluba. Tu je trener koji je napravio mnogo, mnogo igrača, željan rada, dokazivanja. Ima mladu ekipu, ubeđen sam pravu, koja uz kvalitetan rad i podršku rukovodstva može na put slave i uspeha.
Ali, i oni su već doveli vas trojicu, tu su i Brazilci iz Zete, blizu «Marakane» su još neki igrači... Ponovo gomila stiže i treba da se uigra.
- Priča ti je tačna, ali da uložim repliku. Zar ja treba da se uklapam? Ja znam šta je Zvezda. Došao je Ignjatović, levi bek, koji je prošao celu našu omladinsku školu. Tu uklapanja nema. Imamo puno mladih koji su uglavnom iz Zvezde ili su bili negde na pozajmici. Druga stvar, pričamo isti jezik, igramo za neke realne pare. I niko ne razmišlja o novcu, nego o tome da debituje, igra, postane igrač. Tu je velika razlika.
Ajde da se složim sa tobom.
- Dodaću samo ovo: Prošli prelazni rok, pa prošlog leta, one tamo godine takođe, prvo su angažovani stranci koji ne znaju srpski. A dolazili su da igraju zbog novca, ne za ljubav Zvezdi. To je i normalno. I ja sam otišao u inostranstvo zbog zarade a ne ljubavi prema tom klubu. Sada, može da dođe još deset igrača, ali ako sedam već znaju gde dolaze i šta je Zvezda, to je druga priča. Obojica Brazilaca koji su na probi znaju naš jezik, dobri su, kvalitetni igrači. Mali Lazović, ako stigne, iako ima 18. godina, poznaje većinu sadašnje postave iz mlađih selekcija. Neće biti problema sa njima. Nema potrebe da im objašnjavamo koji su im ciljevi, šta se od njih očekuje i koje su im obeveze. Spremni su da odmah odgovore zadacima.
Ako je do rada, onda neće biti zime. Slobodnog dana nema ni na vidiku.
- Slobodnih dana nema, a neće ih skoro ni biti, ali mislim da tako i treba. Ekipa je mlada, nemamo vremena da odmaramo. Svaki dan mora biti radan kako bi se što bolje spremili, upoznali i dočekali kvalifikacije za Evropsku ligu.
Tebi sve to neće teško pasti. Odrastao si u Zvezdi, veliki je i važan deo tvog života i često se šališ da si manje vremena provodio kući nego na stadionu.
- Normalno je da, kada toliko vremena posvetiš jednom klubu, slobodne dane i odmor od inostranstva iskoristiš da navratiš i posetiš ga. Zato sam često i dolazio da gledam Zvezdu. Osim raspitivanja kod prijatelja, da svojim očima vidim šta se dešava. Uglavnom su tu bili igrači koje znam, sa kojima sam igrao i uvek sam se osećao srećno kada sam bio na tribinama i gledao «crveno-bele». Stalno osećam veliku pripadnost voljenom klubu. Ne kažu džabe, jednom član Zvezde, uvek Zvezdaš.
Stevan DENKOVSKI