Bejbisiterke su, bez obzira na ekonomsku krizu, finansijske mogućnosti i broj mesta u vrtićima, potreba savremenog društva, ocenili su danas u izjavama Tanjugu predstavnici ustanova koje se bave pružanjem te vrste usluga.
Rukovodilac bebi servisa "Dečji dani", pri istoimenoj predškolskoj ustanovi, Ruzmilka Djotunović ukazala je da interesovanje za angažovanje bebisiterki nije promenjeno u odnosu na raniji period.
Problem čuvanja dece nije rešen otvaranjem novih vrtića budući da roditelji zbog loše ekonomske situacije sada više rade i nemaju kome da ostave decu pošto u vrtiću istekne radno vreme, primetila je Djotunović.
Prema Djotunović, roditelji za čuvanje deteta, za osam sati dnevno u toku meseca, moraju servisu "Dečji dani" da izdvoje 27.376 dinara i potpišu ugovor o pravima i obavezama prema bebisiterki.
Djotunović je navela da roditelji uglavnom nemaju ništa protiv da im dete čuvaju i muškarci.
Roditelji mogu da angažuju i bebisiterke za čuvanje dece sa posebnim potrebama, koje moraju da imaju završenu najmanje srednju stručnu spremu i uradjen psiho test, navela je ona.
Djotunović je iznela da "procedura" za angažovanje dadilje podrazumeva da se roditelji prijave i popune upitnik, pa im se na osnovu potreba deteta šalju kandidati za čuvanje dece.
Vlasnik Agencije za bebi-siting "Dečji osmeh" Branka Selena Milosević, medjutim, ističe da je broj roditelja koji za čuvanje dece angažuju bebisiterke smanjen, najverovatnije zbog ekonomske krize.
"Mnogi roditelji, najčeće majke, ostaju bez posla pa čuvanje dece preuzimaju na sebe", izjavila je ona.
Prema Selena Milosević, za pronalaženje odgovarajuće osobe čeka se od četiri do sedam dana, a ova agencija roditeljima na razgovor obično šalje oko pet dadilja, koje kasnije mogu da "zamene" drugom bebisiterkom.
Milošević je navela da se roditelji najčešće zahtevaju da je osoba koja čuva njihove mališane uredna, blage naravi, nepušac, da voli decu...
Govoreći o profilu osobe koja se šalje porodicama, ona je naglasila da sve bebisiterke moraju da budu starosti od 20 do 50 godina i da treba da imaju najmanje četvrti stepen stručne spreme, kao i potvrdu da nisu osudjivane, da su prošle sanitarni pregled i psihološki test.
Za tri sata čuvanja deteta radnim danima, roditelji moraju da izdvoje 13.000 dinara, a za čuvanje deteta do 10 sati dnevno 30.000 dinara za mesec dana, kazala je Tanjugu sagovornica iz agencije "Dečji osmeh".
Miloševićeva je dodala da u poslednje vreme agencija sklapa ugovore i sa hotelima, kako bi bebisiterke čuvale decu gostima, za šta treba izdvojiti 450 dinara po satu.
Toj agenciji, istakla je Miloševićeva, često se za pomoć obraćaju i roditelji dece sa posebnim potrebama, a tada im se na razgovor upućuju devojke koje su završile ili su pri kraju završetka studija na Defektološkom fakultetu.
Vlasnica privatnog vrtića "Tin - Tin" Slavica Tozev takodje smatra da je broj roditelja koji za čuvanje dece angažuju bebisiterke smanjen zbog ekonomske krize, ali i otvaranja novih vrtića.
Tozev je naglasila da roditelji često traže da dadilje budu stručne osobe, odnosno medicinske sestre.
Marinela Savić iz Agecije za čuvanje beba, dece i negu starih lica "Legat invest" kazala je da je broj bebisiterki i dalje na istom nivou kao ranije, ali da je primećeno da su roditelji odustali od angažovanja dadilja na nekoliko sati dnevno.
Ona je dodala da cena usluga zavisi od dogovora sa porodicom i broja radnih sati, jer nekad roditelji traže 24-cacsovnu brigu o detetu, ponekad pomoć kada imaju dežurstvo na poslu ili izlaze u grad...
Da je dadilja " važan član porodice" i u drugim zemljama potvrdila je vlasnica Agencije "Duga" Dušica Gaćeša koja se bavi organizacijom odlaska mladih, uglavnom devojaka, iz Srbije u druge zemlje kako bi usavršile jezik, upoznale kulturu drugih zemalja, stekle nova iskustva i zaradile džeparac.
Dušica Gaćeša je navela da se za taj posao opredeljuju mlade devojke, medju kojima je najviše studentkinja filološkog fakultata, jer "vlada sve veća kriza i mladi u takvim okolnostima žele da idu iz Srbije, jer su u drugim zemljama bolje finansijske mogucnosti".
Iz iskustva devojaka, navela je Gaćeša, vidi se da su one uglavnom zadovoljne radom, jer im je obezbedjen stan, hrana, džeparac, a porodica u koju odlaze im obavezno plaća školu jezika kako bi se usavršavale.
Gaćeša je podsetila da je "institucija" dadilje u inostranstvu veoma važna i kao primer navela Francusku u kojoj je zabranjeno ostaviti dete bez nadzora odraslih.
"Zato za bebisiterkama vlada velika potražnja”, zaključila je Gaćeša.